Ljudi vjeruju kako će se osjećati sigurnije ako budu imali veću kontrolu nad svojim životom. Pa tako nastoje kontrolirati odnose i različite životne situacije.
Većina ljudi, naprosto voli držati stvari pod kontrolom. To im stvara osjećaj sigurnosti.
Mnogi zbog sigurnosti vole koračati već isprobanim stazama i zbog toga slijede ono što slijedi većina, a ne ono što bi oni stvarno željeli.
Sigurnost i uloge
Dok težimo sigurnosti igramo uloge koje nas ne čine sretnima.
Zbog osjećaja sigurnosti radim posao koji ne volim ili ulazim u brak se jer se većina društva vjenčala.
Na ovaj način kao da živimo živote drugih a ne život kakav bi sebi odabrali. Željela sam biti umjetnica, no moji su smatrali kako od umjetnosti nema kruha.
Izabrala sam sigurnost.
Nisam shvaćala kako je zapravo traženje sigurnosti ustvari najveći rizik.
Rizik postati ono što nisam.
Strahovi progovaraju kroz sigurnost
Sve dok težimo sigurnosti, ustvari dopuštamo našim strahovima upravljanje nad životom.
Recimo ako imate strah od napuštanja, tada ćete težiti negdje pripadati. Jedna mlada klijentica vrlo rano je ušla u političku stranku jer joj kako kaže daje sigurnost kroz eventualni posao i položaj. Netko traži u braku sigurnost. Netko u stalnom zaposlenju. Klijent koji je bio glazbenik, zaposlio se kao prometni redar. Prezire taj posao, ali mu on daje sigurnost u obliku stalnih primanja.
Sigurnost ne postoji
Sigurnost ustvari ne postoji.
Život je nepredvidiv i to je prava istina.
Zadnjih godinu dana uslijed pandemije, svjedočimo upravo tome. Ne znamo što nas čeka sutra.
Nitko nam nije mogao jamčiti sigurnost.
Sve se uzdrmalo, od ekonomije, obiteljskih odnosa, zdravstvene situacije…
Sigurnost je u stvari potraga za srećom
Ništa nam ne može jamčiti sigurnost, točnije sreću.
Ljudsko biće teži biti sretno, pa se često iz te potrage za srećom zapetlja u sigurnost jer vjeruje kako je ona recept za sreću.
No sreća je u nama.
Oduvijek.
A mi ju tražimo na krivom mjestu. U obliku sigurnosti kroz vanjske stvari: posao, titule, materijalna postignuća…
Prepuštanje i gubitak kontrole
Čim pomislimo na prepuštanje životu „bit će onako kako treba biti“ u nama se automatski javlja strah od gubitka kontrole.
Velika većina ljudi bila bi voljna riskirati kada bi znala točan ishod situacije.
Slično kao investitor koji želi stvoriti ogromnu dobit ulažući u nešto, no ipak nije voljan riskirati svoj novac.
Prepuštanje nije neodgovornost
Kada stvari prepustimo „životu“, često naš um tumači neodgovornošću.
Jer odgovorna osoba sve mora kontrolirati.
Kontrola ustvari ukazuje koliko nemamo povjerenja u život.
Nekada je potrebno prepustiti se i dopustiti da se stvari same odigraju. Točnije, maknuti im se s puta.
Primjer, kada sam željela upisati edukaciju koje je imala selekciju kandidata; napravila sam sve potrebne radnje za upis; poslala sam prijavnicu i maknula se s puta. Rekla sam, ako je to za moje najveće dobro, tada ću biti jedna od kandidata, a ako ne, u redu. Poštujem. Danas tako funkcioniram i mnogo se ljepše osjećam.
Neizvjesnost je veliki učitelj. Ona nam koliko god se ponekad čini nelagodnom, donosi nove mogućnosti. Budi u nama potencijale za koje nismo niti svjesni.
Što više imamo povjerenja i što se više prepustimo, život postaje mnogo lakši.
Život je put u neizvjesnost.
W. Shakespeare