Kroz osobnu odgovornost do bračne harmonije

Pisano za stranicu Moj Put

Gotovo svaki bračni par koji dođe na savjetovanje, iako izvana različit, u suštini „boluje“ od istog problema.

Većina ih vjeruje kako je izvor njihove nesreće „partner“. On je dežurni krivac za sve nedaće. Osobnu odgovornost nerijetko priznaju, a rješenje vide u drugome. Jer misle da kada bi se partner promijenio, nestali bi svi problemi. Međutim, to baš i nije tako.

Moj najveći izazov je naučiti klijente kako preuzeti osobnu odgovornost.

Osobe koje su naučile okrivljavati druge za svoje probleme, ne žele se lako odreći kontrole, točnije kontrolirajućih ponašanja.

Kontrolirajuća ponašanja

Sigurno ste i vi nekada prigovarali partneru ili se ljutili na njega kada nije ispunio vaša očekivanja.

Neki se žele, okrivljuju, optužuju…

To su „kontrolirajuća ponašanja“ jer njima nastojimo uspostaviti kontrolu nad ponašanjem partnera. Ili još jednostavnije za razumjeti – tada se partner ponaša onako kako želimo. Npr. želite da partner baci smeće. On to ne radi. Vi prigovarate toliko dugo dok ga ne baci.

Zašto se teško odreći kontrolirajućih ponašanja?

Kontrolirajuća ponašanja vrlo su moćna.

Nažalost većina vjeruje da je najlakši način da vas partner posluša i da bude onako kako želite, jest da mu prigovarate, žalite se, optužujete ga, ljutite se…

Iako će vam u početku možda polaziti za rukom, dugoročno nitko ne voli da ga se kontrolira. Tako ćete umjesto skladnih odnosa imati u najmanju ruku zahlađenje.

Bez osobne odgovornosti, nema niti bračne harmonije.

U bilo kojim odnosima, a posebno onim bračnim, nateže je naučiti kako preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje. Recimo, vaš partner ne želi s vama ići van. Vi se ljutite, prigovarate. Na kraju odustajete od izlaska okrivljujući vašeg partnera. Partnera krivite jer ste vi odlučili ostati kod kuće.

Kada bi imali razumijevanje da ste vi taj koji donosi odluke, bez obzira na vanjske okolnosti, život bi vam bio prilično jednostavniji. 

Ljudi često vjeruju da je netko drugi kriv za njihovu nesretnost. Znači, želite nešto od nekoga, to ne dobijete i odlučite se ljutiti te je on je kriv što se ljutite.

Obeshrabrujuće je vjerovati da neka „XY“ osoba utječe na to kako se ponašamo, a posljedično i kako se osjećamo.

Odluka o tome kako ćemo odgovoriti na nečije ponašanje uvijek je na nama.

Kako razumjeti osobnu odgovornost?

Osobna odgovornost znači da u svakom trenutku imamo svijest o tome da možemo uvijek izabrati ono ponašanje od kojeg se možemo bolje ili lošije osjećati.

Recimo kada nam partner ne ispuni očekivanja, ne moramo automatski biti ljuti, povrijeđeni…

Možemo ga probati razumjeti.

Možda promijeniti planove.

Nikada nas ne može nečije ponašanje izbaciti iz ravnoteže osim ako to nismo sami dopustili. Mi uvijek imamo kontrolu na odlukama koje donosimo.

Kontrola ponašanja uvijek je u našim rukama

Recimo da vam zvoni mobitel. Hoćete li se javiti?  Nekada hoćete, no u nekim situacijama možda i nećete. Recimo, vjerojatno se nećete javiti na roditeljskom sastanku, u kinu Ili ako ste pod tušem.

Zvono mobitela je vanjski poticaj ili informacija.

Znači vi percipirate informaciju da zvoni mobitel.

Ako biste vjerovali da se na svaku zvonjavu telefona trebate javiti, tada bi bilo logično da zvono mobitela upravlja vašim ponašanjem. Takvim vjerovanjem vi nemate nikakvu kontrolu odlučiti želite li se javiti ili ne.

Upravo zbog toga je važno shvatiti da ste vi taj koji odlučuje i da niste uvjetovani vanjskim događajima. Uvijek ćete imati pravo izbora odabrati ponašanje od kojeg se možete bolje ili lošije osjećati.

Teorija o kraljici i prasici

Možda vam na putu prema boljim osjećajima pomogne teorija koja kaže da bi se svaka žena trebala prema svom muškarcu ponašati kao prema kralju i obrnuto, tj. svaki bi se muškarac trebao prema svojoj ženi ponašati kao prema kraljici.

Zašto je to tako?

Upravo zato što kada se prema svom partneru ponašate kao prema kralju/ici, vi ste tada kralj/ica, a ako se prema njemu ponašate kao prema prascu, tada ste prasac/ica!

Zapravo teorija kaže da kada ste usmjereni na to da svog partnera gledate s ljubavlju, poštovanjem i divljenjem, tada osjećate pozitivne i lijepe emocije. Radujete se, sretni ste.

Sebi priznajete da ste napravili dobar izbor jer pored sebe imate kralja/kraljicu.

Ono što je u vama kao da se na neki način reflektira na vašeg partnera.

Isto tako, kada se ponašate prema svom partneru kao prema prascu, fokusirajući se na one stvari koje kod njega ne valjaju, koje vam smetaju, koje biste mijenjali, u sebi proizvodite negativne emocije zbog kojih se osjećate jadno i nesretno.

Kada ste svjesni da ste kovač svoje sreće, nema tog životnog izazova s kojim se nećete moći uhvatiti u koštac.

Osobna odgovornost nam daje slobodu i priliku da živimo sretne i ispunjene partnerske odnose.