Pisano za stranicu Moj Put
Što više radim s parovima, to sam sigurnija kako je slijedeća rečenica zaista istinita;
„Ne rastaju se parovi zbog nedostatka ljubavi, već zbog toga što se trude dokazati, tko je u pravu, a tko u krivu”.
Na počecima braka muž i ja imali smo situacije u kojima smo nastojali dokazati tko je u pravu. Najčešće su to bile budalaštine poput tko je zaključao kuću, ugasio bojler, izmrvio po podu… Kasnije je to prešlo na životne poglede ili pak odluke.
Željela sam da on prihvati moje mišljenje no tada nisam razumjela da ne moramo dijeliti isto. Obostrano dokazivanje, točnije ta potreba za moći, prilično je frustrirajuća. Čak iscrpljujuća.
Što znači biti u pravu?
Biti u pravu znači dokazati drugoj osobi kako je način na koji mi gledamo jedini ispravan. No da li je zaista tako? Jeli stvarno vaša istina najtočnija? Ili bolje rečeno, istina vašeg partnera?
Možete li oboje biti u pravu?
Netko će reći „ali ako ne dokažem da sam u pravu, drugi će me smatrati budalom.” No, tko nas zaista pravi budalom? Netko drugi ili mi sami?
Mi, naime, bez obzira na okolnosti i ljude oko nas, uvijek sami odlučujemo kako ćemo gledatina stvari. Kada nas povrijede tuđe riječi, to je zato jer smo sebi to dozvolili. Mogli smo slobodno odlučiti da nam npr. kroz jedno uho uđe, a kroz drugo izađe.
Uvijek imamo slobodu izbora odlučite se za ono ponašanje koje će nam donijeti mir. Točnije, ponašati se u skladu s našim osjećajima. Težiti sretnijim emocijama. Kada to uspijemo osvijestiti, naš život postaje znatno sretniji.
Da bih vam bolje približila način na koji razmišljam ispričat ću vam priču o vojnicima. Dakle, dva vojnika sjede na ogradi i puše cigaretu. Padne granata. Jedan vojnik skoči u rov kako bi spasio svoj život, a drugi vojnik ostane na ogradi mirno pušeći cigaretu. Isti događaj, a dvije različite reakcije. Svaki je od njih, temeljem osobnog iskustva, znanja, starosti i tko zna kojih još kriterija, procijenio istu situaciju na svoj način. Jedan je pomislio “uh moram sačuvati glavu”, dok je drugi pomislio „nije blizu, mogu nastaviti pušiti”. Koji je vojnik u pravu? Oba, rekla bih.
I mi smo svakog dana poput tih vojnika.
Svijet gledamo isključivo kroz vlastite filtere, a to su naša znanja, vjerovanja, misli, emocije, uloge…
Kako prekinuti s potrebom dokazivanja?
Da bismo nešto mogli promijeniti, prvo trebamo razumjeti.
Uvjerenja koja nam ne donose mir su uvjerenja na kojima trebamo raditi, točnije to su uvjerenja koja bi bilo poželjno mijenjati. Ruku na srce, svi mi želimo biti sretni. Stoga ne bi bilo zgorega da se toj sreći probamo približiti.
Kako to napraviti? Možemo naprimjer uvjerenje „ja sam u pravu” zamijeniti uvjerenjem „svi smo u pravu”. Kada nastojimo dokazati drugoj osobi da smo u pravu tada trošimo ogromnu energiju za dokazivanje nečega što možda druga strana ne može razumjeti. Ili nema kapacitet ili nema isto iskustvo.
U oba slučaja, važno je da znate, da druga osoba nije „VI”. Vi ste jedinstvena jedinka. Savršena u svojoj nesavršenosti.
Kada razumijemo da smo svi u pravu, točnije da svi imamo pravo imati svoje mišljenje, tada se gubi potreba da jedan drugome dokazujemo kako je naša istina ispravnija. To ponekad izgleda kao da ste isključili prekidač. Kao da više nema u vama one struje zbog koje su se takve situacije događale.
Beskorisno je pobijati tuđe mišljenje; ponekad čovjek uspije pobijediti nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri-nikada!
A. Dima
Savjet mudre žene
Volim s drugima dijeliti iskustva koja su mi koristila i koja su mi pomogla da se osjećam bolje. Priznajem da me mučilo kada sam bila ulovljena u klopku svog ega koji je tražio pravdu.
Želeći se riješiti te ružne navike poslušala sam savjet jedne mudre žene koja mi je savjetovala da u prepirci s mužem, kažem „U pravu si!”, a u sebi tiho prozborim „Imati vlastito mišljenje!”
Na taj način njemu ćeš dati moć koja će zadovoljiti njegov ego, a svoj ego zadovoljit ćeš tako što znaš istinu da smo uvijek svi u pravu.
U počecima sam rečenicu izgovarala u sebi no kako mi je novo uvjerenje postalo prava istina, počela sam naglas komentirati „u pravu si imati vlastito mišljenje”. Iznenađujuće, ali kao da su te riječi bile čarobne jer bi svaka naša prepirka, odjednom prestala. Za mene je ovo bilo oslobađajuće. Napokon mir.
Sada kada suprug i ja nemamo iste poglede na život, poštujemo činjenicu da smo i ja i on u pravu. Oboje smo se odrekli kontrole dokazivanja jer nam je važnije biti u miru nego u pravu.