Pisano za stranicu  Moj Put

Jedna sam od onih koja je vjerovala kako će je bračni problemi zaobići. Posebno na samim počecima kada su u mom braku cvjetale ruže. Nije mi bilo jasno kako nekim parovima nestane čarolije. Što se to zapravo dogodi, pitala sam se?

Nisam puno čekala na odgovor. Život mi ga je prilično brzo dao.

Nova uloga?

Rekla bih iz osobnog iskustva i iskustva svojih klijenata kako prve veće frustracije nastaju u trenutku kada postanemo roditelji.

Izazovne situacije koje su partneri do tada imali, uglavnom su se s lakoćom rješavale.

Ponajviše iz činjenice jer su zahtijevale usklađivanje na razini partner-partner.

Dolaskom djeteta partneri postaju roditelji. Na tu ulogu ne mogu se pripremiti ma koliko god o njoj čitali ili čuli. Biti roditelj, a ujedno i posvećen partner u počecima je najteže izbalansirati.

Zahvalna sam svakoj svojoj frustraciji i izazovima koje mi je život nanio kroz bračno iskustvo. Jer da ih nisam imala, kako sam se prvotno nadala, ne bih danas razumjela ono što tišti moje klijente, prijatelje i poznanike.

A sve tište iste stvari.

Svi smo se negdje na putu u bračni život, pomalo pogubili. Netko više netko manje.

Što žene najčešće zaborave?

Ulaskom u brak, a posebno dolaskom djeteta, partneri se pokušavaju priviknuti svojim novim ulogama. Ženama je prirodno skrbiti se za obitelj. No ono što žene zaborave jest činjenica da “skrbiti se za druge” ne znači zaboraviti skrb o sebi.

Na što su žene najviše ljute? Prava istina je slijedeća – žene su najviše ljute što njihovi partneri znaju pronaći vrijeme za sebe.

Većina klijentica navodi kako njihovi partneri uvijek nađu vrijeme za prijatelj, hobije i sve ono što nije povezano s bračnim odnosom.

Zašto je to tako?

Većina muškaraca ulaskom u brak, gotovo ne mijenjaju svoje stare obrasce ponašanja. Nastavljaju se družiti s prijateljima, izlaziti van, njegovati hobije i pratiti svoje interese. Žene, ulaskom u brak, posebno kada postanu majke, kao da zaborave voditi računa o sebi. Njihova primarna uloga postaje posvećenost obitelji. I to je u redu. No ako žene zaborave usput voditi računa o sebi, tada neće nikome biti korisne. Niti će biti dobre mame, supruge niti svoje najbolje verzije.

Davanje i primanje

Balans svake osobe očituje se u ravnomjernom primanju i davanju. Bez toga nema zadovoljstva.

Da bi mogli drugome dati, moramo se nečim napuniti. Najlakši način da to ostvarimo, jest činiti ono što nam pričinja radost.

Jer kako možemo dati ljubav, poštovanje i razumijevanje ako smo ga sebi uskratili?

Ako smo zanemarili prijatelje, ako nismo napunili baterije šetnjom, čitanjem omiljene knjige ili gledanjem serije…

Na koga su zapravo žene ljute?

Iako na prvu izgleda kako su žene ljute na svoje partnere, one su zapravo najviše ljute na sebe.

Ljute su jer ne dozvoljavaju sebi biti na prvom mjestu.

To nije biti sebičan i ne voditi računa o drugima, to samo znači dati sebi dozvolu slijediti svoje srce i potrebe. Klijentica Ana ne izlazi na večeru s prijateljicama jer ne želi ostaviti kćer na čuvanje suprugu.

Kako riješiti problem?

Prvo trebamo shvatiti što je to što nas tišti.

Da li je to zaista partnerovo ponašanje ili je pak to neki naš skriveni osjećaj.

Važno je biti iskren prema sebi te biti svjestan kako nisu naši problemi izazvani nečim izvan nas.

Zato svim svojim klijentima savjetujem da kada se ljute na partnera, promisle što je to u njima što pokreće takve emocije.

Smatram da muževi i žene jako puno toga mogu naučiti jedni od drugih. Žene, kako da se zauzmu za sebe, a muškarci kako da se više daju svojoj obitelji.

Inspiracija za kraj

Uvijek me inspirira priča Waynea Dayera, čovjeka koji je imao osmero djece.

Želeći da njegova obitelj bude sretna, znao je da je od iznimne važnosti da njegova supruga ima vrijeme za sebe.

U danu bi odvojila 2 sata.

Otišla bi u sobu.

Nekada bi spavala, nekada čitala ili gledala tv ili bi pak otišla na čaj s prijateljicama.

Ukućani su znali da u to vrijeme ne smiju majku zvati, pitati je nešto ili prekidati dnevni odmor. Obiteljsko pravilo je bilo toliko očito da je na vratima majčine sobe stajao natpis:

“Od 14.00 do 16.00  kucati samo u slučaju požara.

Vaša mama”